Do prvih elektroničkih B2B trgovanja došlo je, zapravo, inicijativom kompanija koje su bile zainteresirane za trgovinu proizvodima i uslugama. Takve bi kompanije otvorile svoje intranet mreže vanjskim korisnicima i isporučiteljima. Intranet se, podsjetimo, služi istim tehologijama kao i internet.

No, intranet se njima koristi za ustroj računalne mreže unutar poduzeća i nisu u načelu namijenjene vanjskim korisnicima. Kada je veći broj poduzeća spajao svoje intranet mreže, stvarale su se šire ekstranet mreže (sastavljene od dvaju ili više intraneta), a to je bio i začetak B2B poslovanja jer su tvrtke tako počele razmjenjivati proizvode i usluge.

 
Ipak, elektroničko B2B trgovanje, koje su ustrojili sami korporativni korisnici, danas je u manjini. Najveći dio B2B trgovina, naime, ustojen je od posebnih tvrtki koje su neovisne i o kupcima i o prodavačima. Takve su neovisne tvrtke često bile razne informatičke kompanije koje su svoje znanje i poznavanje određenih industrijskih grana upregnule u pokretanje takve usluge, dobro uočivši što je potrebno ponuditi poslovnim korisnicima.

Obrazac B2B, naime, nudi goleme prednosti, kako u financijskome pogledu, tako i u vremenskome. Na takvim Web stranama nalazi mnogo prodavača i kupaca. To s jedne strane povećava mogućnost izbora kupcima, a istodobno se smanjuju i administrativni poslovi. S druge strane profitiraju i sami proizvođači kojima se povećavaju izgledi da svoje robu i usluge prodaju i posve novim korisnicima. No, najvažnije u svemu jest to što se tako – i jednima i drugima – itekako smanjuje cijena poslovnih transakcija. U odnosu prema tradicionalnim poslovnim modelima, B2B poslovanje troškove može smanjiti i desetak puta.

Izvor: Poslovni forum